Internacionalna solidarnost-Stop agresiji na Palestinu

[Komsomol]

Crni bilans izraelske ofanzive

Bezmalo 400 Palestinaca je poginulo, a oko 1.900 je ranjeno u izraelskim vazdušnim napadima na pojas Gaze, koji traju od 27. decembra.

Najmanje 25 odsto poginulih su civili, saopštila je Agencija UN za pomoć palestinskim izbeglicama (UNWRA), dok palestinski bolnički izvori navode da je među poginulima najmanje 42 dece.

Izrael je odbacio predlog Francuske da se uspostavi privremeni, 48-časovni prekid vatre u pojasu Gaze, da bi se omogućila humanitarna pomoć toj palestinskoj teritoriji.

Generalni sekretar UN Ban Ki Mun osudio je upotrebu „prekomerne sile” u napadima na Gazu i ponovio poziv na trenutni prekid vatre. On je istakao da “Izrael i Hamas moraju da prekinu nasilje i da odmah proglase prekid vatre”.

U međuvremenu Izrael mobiliše dodatnih 2.500 rezervista, uz već 6.700 mobilisanih.

U svetu raste broj protesta i zahteva da se nasilje zaustavi.

U Atini i drugim većim gradovima Grčke Komunistička partije Grčje-KKE organizovala je proteste protiv napada na Palestinu. Slične akcije ponovljene su i u drugim zemljama. Generalni sekretar KKE, drugarica Aleka Papariga susrela se sa diplomatskim predsavnicima Palestine u Grčkoj, a 5. januara predvodiće delegaciju KKE u Palestini.

Savez komunističke omladine Jugoslavije obratio se sledećim pismom bratskim organizacijama u Palestini:

Dragi drugovi,

Savez komunističke omladine Jugoslavije(SKOJ) najoštrije osuđuje kriminalnu i ilegalnu agresiju koju izraelska vlada sprovodi protiv palestinskog naroda čineći brojne zločine nad civilnim stanovništvom.


Izgovor da se rat ne vodi protiv naroda Palestine vec terorizma je apsurdan i potpuno je identican imperijalistickim agresijama protiv Jugoslavije, Iraka, Avganistana.


Razvoj događaja na Bliskom istoku kao posledica upornog nastavljanja izraelske okupacije Palestine i nastavak zločinačke agresije uz kršenje svih međunarodnih humanitarnih normi i odsustvo pronalaženja pravednog i trajnog političkog rešenja jasno govori da agresivna politika Izraela predstavlja pretnju miru i bezbednosti u regionu Bliskog istoka i dužnost je međunarodne zajednice, a posebno OUN da preduzmu efikasne mere kako bi se zaustavila ekspanzionistička politika Izraela.


Brutalna i kriminalna agresija i okupacija palestinske zemlje ne bi bila moguća bez bezrezervne pomoći koju cionističkom režimu u Izraelu pruža američki imperijalizam. U ovom trenutku pod pokroviteljstvom SAD Izrael je postao uporište imperijalizma na Bliskom istoku.

Vojna akcija koju sprovodi Izrael ne koristi narodima Bliskog istoka već samo imperijalističkim krugovima koje predvodi SAD koji teže jedino da dominiraju tim regionom.

Polazeći od prava svakog naroda da se svim sredstvima bori za nacionalno oslobođenje i samoopredeljenje SKOJ daje punu podršku pravednoj borbi palestinskog naroda za oslobođenje i odbrani svoje nezavisnosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta.

SKOJ se zalaže za pravedno, celovito i trajno rešenje.

Stoga mi zahtevamo:

Potpuno povlačenje izraelskih oružanih snaga sa teritorije Palestine; priznanje i ostvarenje legitimnih nacionalnih prava naroda Palestine na samoopredeljenje uključujući i pravo na sopstvenu suverenu državu i nezavisnost i prestanak svih oružanih dejstava

Samo tako će se na osnovu poštovanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta svih država i naroda Bliskog istoka stvoriti uslovi za celovito i trajno rešenje i pravedan mir.

30. decembar 2008. godine

Istovremeno Nova komunistička partija Jugoslavije-NKPJ potpisala je deklaraciju Solidarnosti komunističkih i radničkih partija sa narodom Palestine.

[Lukareli]

Podrska koju NKPJ i SKOJ pruzaju borbi palestinskog naroda za slobodu su jos jedan dokaz da je NKPJ jedina istinska komunisticka partija u Srbiji i na prostoru bivse SFRJ. Internacionalisticka solidarnost NKPJ i SKOJ pokazuju teznju Partije i njene omladine da se protiv imperijalizma najvise faze u razvoju kapitalizma bore na globalnom nivou.Upravo zato Jugoslovenski komunisticki forum i forsira cinjenicu da je NKPJ jedina marksisticko-lenjinisticka partija u Srbiji i na prostoru bivse SFRJ koja to demonstrira i u praksi i u teoriji. Istovremeno postavljam pitanje,zasto borbu palestinskog naroda ne podrzavaju KS i druge grupe koje se busaju u prsa da su komunisticke vec se bave laznim dilemama i trucaju o "ujedinjenju"? Na zalost te grupe koje ne zele akciono jedinstvo izmedju ostalog ne mare ni za proleterski internacionalizam pa su samim tim nezainteresovane i za borbu palestinskog naroda za slobodu.

[Simon_Bolivar]

Podrzao je Marks21,mada oni nisu marksisti-lenjinisti vec trockisti...

[Admin]

ABU LAJLA, DUGOGODIŠNJI PALESTINSKI ČELNIK I ČLAN PARLAMENTA

Datum objave: 19.9.2009
www.novilist.hr

Izrael pokušava legitimizirati apartheid

Riječ je o državi koja je definitivno zasnovana na apartheidu. Vidjeli
ste posebne ceste za Palestince, posebne za Izraelce, >>kaveze<< kroz
koje moramo proći prilikom prolaza kroz kontrolne točke, na terenu je
situacija jasna. Izrael pokušava legitimizirati postojeći apartheid, i
nazvati to mirovnim procesom. Naravno, oni ne žele područja gusto
naseljena Palestincima. Njihova naselja sada dominiraju strateškim
točkama Zapadne obale, kontroliraju dotoke vode, zidove...

razgovarao jerko bakotin

Qais Abd al-Karim - poznatiji kao Abu Lajla - već četrdeset godina je
u vrhu Demokratskog fronta za oslobođenje Palestine, nakon Fataha
jedne od najvažnijih frakcija Palestinske oslobodilačke organizacije
(PLO), te nakon izbora 2006. godine i član palestinskog parlamenta.
Demokratski front (DFLP - >>Democratic front for the Liberation of
Palestine) poznat je i kao iznimno lijeva frakcija PLO-a, a tijekom
godina organizacije je stekla reputaciju >>umjerene<< stranke, koja je
često posredovala u unutarpalestinskim sukobima. Osim toga, samo
dvodržavno rješenje (>>two states solution<<) šezdesetjednogodišnjeg
izraelsko-palestinskog sukoba potječe od ove frakcije, koja od ranih
sedamdesetih poziva na pregovore s Izraelom. U isto vrijeme, DFLP
nikada nije odustao od oružane borbe te je u njoj uzeo znatnog učešća.
Na izborima 2006. godine lijeva koalicija uz Abu Lajlu stekla je tek
još jednog zastupnika u parlamentu. No, DFLP je - dijelom i zbog
povijesnih zasluga - zadržao snažan utjecaj u PLO-u, koji u
palestinskoj politici ima veliku važnost. Izraelsko- palestinski i
palestinsko-palestinski pregovori, šanse za uspostavu palestinske
države, jednodržavno i dvodržavno rješenje, problem izraelskih naselja
na Zapadnoj obali, pozicije palestinskog i izraelskog vodstva,
budućnost Palestinaca u Izraelu ako ne dođe do zasnivanja nezavisne
Palestine, šanse za nove valove nasilja - teme su o kojima govori Abu
Lajla u ovom razgovoru, vođenom početkom rujna u njegovom uredu u
Ramallahu.
Kakva je trenutačna situacija s mirovnim procesom između Izraela i
palestinskog vodstava, ima li šansi za skoro stvaranje palestinske
države?
- Od kraja mandata izraelskog premijera Olmerta i početka izborne
kampanje mirovni proces je kompletno suspendiran. Paralelno s tim
istekao je mandat američkog predsjednika Georgea Busha, te je došlo do
zastoja procesa koji je započeo konferencijom u Annapolisu, bez
ikakvog napretka. Izborom nove izraelske desničarske vlade sve je
stalo, riječ je o ultranacionalističkoj koaliciji, stranke koje je
čine tijekom kampanje su eksplicitno bile protiv >>two state solution<<.
Većinom je riječ o predstavnicima židovskih naseljenika na Zapadnoj
obali. S druge strane, Obamina administracija pošla je od toga da je
za održiv mirovni proces nužno da se sve strane drže ugovorenih obveza
iz >>road mapa<<. Palestinska strana provela je više od 98 posto obveza
- većinom sigurnosne i institucionalne prirode, dok izraelska strana
nije izvršila glavnu obvezu iz >>road mapa<< - suspendiranje ikakve
daljnje gradnje naselja, uključujući i tzv. >>prirodni rast<<. To je
jasno dogovoreno, i ne može se drukčije interpretirati.

u najboljem slučaju autonomija

Što se događalo od uspostave vlade Benyamina Netanyahua?
- Netanyahuova vlada nije spremna zaustaviti gradnju naselja, niti
ozbiljno radi na dvodržavnom rješenju. Zato govore o >>razoružanoj
palestinskoj državi<<, što u praksi znači palestinska država koju bi na
svim poljima kontrolirao Izrael, bez i jednog atributa suverenosti.
Cilj je održati sadašnju situaciju na Zapadanoj obali, te im nije
problem ako se to zove i >>palestinska država<<, no to je u najboljem
slučaju autonomija, a ne nezavisna država. Posljednjih devet mjeseci
Amerikanci su tvrdili da se svi moraju držati dogovorenog, no sad kada
su se susreli sa svim izraelskim odbijanjima, neslužbeno razmišljaju o
drugom pristupu. Netanyahuova vlada kaže da je spremna nastaviti
pregovore, ali inzistira da u tim pregovorima pitanja Jeruzalema i
izbjeglica neće biti >>na stolu<<, što je podrivanje onog što je već
dogovoreno u Oslu. Tamo je rečeno da će finalni ugovor obuhvatiti šest
pitanja: granice, naselja, pitanje vode, sigurnosti, izbjeglica te
Jeruzalema. Pozicija palestinskog vodstva je da nema nastavka
pregovora dok Izrael ne izvrši svoje obveze, što se posebice odnosi na
potpuno prekidanje izgradnje naselja. Stječe se dojam kako Izrael
pregovora samo kako bi kupio vrijeme, te u međuvremenu gradnjom
naselja kreira činjenice na terenu (>>facts on ground<<), što kroz pet
do deset godina čini uspostavu palestinske države nemogućom, naime,
čitav palestinski teritorij bit će uključen u područje pod njihovom
kontrolom.
Što bi bilo u tom slučaju?
- Već sada je riječ o državi koja je definitivno zasnovana na
apartheidu. Vidjeli ste posebne ceste za Palestince, posebne za
Izraelce, >>kaveze<< kroz koje moramo proći prilikom prolaza kroz
kontrolne točke, na terenu je situacija jasna. Izrael pokušava
legitimizirati postojeći apartheid, i nazvati to mirovnim procesom.
Naravno, oni ne žele područja gusto naseljena Palestincima. Njihova
naselja sada dominiraju strateškim točkama Zapadne obale, kontroliraju
dotoke vode, zidove... U slučaju ikakvog dogovora žele to pripojiti
državi Izrael, što uključuje i pripajanje ili kontrolu nad
>>sigurnosnom zonom<< širokom 20- 25 kilometara u dolini Jordana, što je
zapravo cijela dolina.
dvonacionalna država

Time bi zapravo palestinska država bila sastavljena od bantustana, kao
što su oni koji su bili predviđeni za crnu populaciju u južnoj Africi.
Ta država ne bi imala teritorijalni kontinuitet, postojala bi zona na
sjeveru, zona na jugu, nekoliko enklava te Gaza. Riječ je o entitetu
koji ne bi kontrolirao svoju vodu, granice, bio bi bez kontakta s bilo
kojom drugom državom, jer bi dolina Jordana bila pripojena Izraelu.
Naravno, i izbjeglice bi izgubile svoj status. Na taj način Izrael bi
kontrolirao zemlju, ali ne bi obuhvatio narod, i ne bi imao nikakvih
obveza prema njemu. Ljudi bi službeno bili građani iluzorne
palestinske države koja faktički ne bi postojala, a ne bi imali pravo
glasa u Izraelu koji bi u stvarnosti kontrolirao svo područje od
rijeke Jordan do mora. Dakle, takvim sporazumom bi bili legitimizirani
apartheid i bantustani, i nema Palestinca koji će to potpisati.
Postoji li šansa da se službena palestinska politika u tom slučaju
vrati na jednodržavno rješenje (>>one state solution<<)? Koliko smo
primijetili, narod je jako razočaran pregovorima koje vodi sadašnje
vodstvo?
- Jasno je zbog čega je tako, postignuća su nikakva, što otvoreno
priznaje i naše vodstvo. Posebno je diskreditirana struja koja se
zalaže za pregovore kao jedini način rješavanja ovog sukoba, jer se
čini da oni ne vode nigkamo. Dakle, riječ je o normalnoj reakciji
populacije. No, mislim da >>one state solution<< nije opcija. Jer,
Izraelci će jako teško pristati i na to da napuste teritorije
okupirane '67. Ne mislim da je to nemoguće, ali trebat će jako puno
vremena. Logika onih koji se zalažu za >>one state solution<< je kako je
situacija koju je Izrael stvorio naseljima na Zapadnoj obali
nepovratna. Ali, po istoj logici, jasno je da je onda i >>one state
solution<< nemoguće. Ako želite jednu, zajedničku državu - a ne onu
zasnovanu na apartheidu, koja već postoji - to je još nerealnije
rješenje. To pretpostavlja raspuštanje Izraela i zasnivanje
dvonacionalne države, a to je nešto što Izraelci ne mogu prihvatiti.
Rješenje s dvije države je poduprto i od međunarodne zajednice koja
smatra da je okupacija koja traje od 1967. ilegalna, kao i od tada
izgrađena naselja. To nije slučaj sa samom državom Izrael, koja ima
potpunu međunarodnu potporu u svom pravu na postojanje. Dvodržavno
rješenje je blokirano naseljima, ali to je jedino rješenje zamislivo u
bliskoj budućnosti.
korumpirani i fatah i hamas

Ako je jednodržavno rješenje nemoguće, a dvodržavno je blokirano,
postoji li šansa za erupciju nasilja ili novi palestinski ustanak,
kako na to gleda vaša organizacija?

- To je vrlo realno, i izgledno je da će doći do novih krugova
nasilja, čak i ako ne bude proglašena nova intifada. Mi u Demokratskom
frontu smatramo da je oružana borba zasnovana na napadima na vojne
ciljeve unutar okupiranih područja legitimni dio nastojanja za
uspostavom države, i uvijek smo u njoj sudjelovali. Ali, smatramo da
su potpuno nedopušteni napadi na izraelske civile, napadi bombašima -
samoubojicama, i njih ne smije biti. DFLP je među prvima pozivao na
pregovore s Izraelom, dvodržavno rješenje zapravo je naša ideja te je
kasnije to postao i program čitavog PLO-a. Često smo kritizirali Fatah
zbog načina na koji vodi PLO i sporazume koji potpisuje, ali uvijek
samo u okvirima PLO-a, uvijek smo inzistirali na palestinskom
jedinstvu.
Kakva je situacija što se tiče unutarpalestinskog sukoba, u kojoj
fazi su pregovori između PLO-a, odnosno Fataha kao njegove najveće
frakcije, i Hamasa?
- Pobjeda koju je Hamas osvojio na izborima postavila ih je pred
veliki izazov - mogli su pokušati formirati vladu koja bi
funkcionirala. No, tu su promašili, naravno, i zbog američke i
međunarodne blokade i izraelske pozicije, koja ih nije priznavala.
Ali, ako imate sistem kojim vladate, trebate to pokušati uzimajući u
obzir vlastito okruženje. Hamas nije bio spreman preuzeti odgovornost,
propala je i vlada nacionalnog jedinstva te su započeli krvavu borbu
za vlast s Fatahom koji je već desetak godina zacementiran u
strukturama Palestinske samouprave. Na prošlim izborima mnogi su se
okrenuli Hamasu zbog duboke korumpiranosti Fataha, no Hamas nije
dokazao da je manje korumpiran, u Gazi se uopće ne zna tko vlada i po
kojim zakonima.

prekid i u palestinsko-palestinskim i palestinsko- izraelskim
pregovorima

Nakon izbora 2006. godine započet je dijalog između predstavnika
pet najvećih palestinskih stranaka, a to su Fatah, Hamas, Popularni
front, Demokratski front te Islamski džihad. Dogovorena je zajednička
platforma, no dokument nije dao odgovor na pitanje podjele vlasti, i
tako je došlo do unutarpalestinske fragmentacije. Tako imate Zapadnu
obalu kojom vlada Fatah te Gazu u kojoj vlast drži Hamas. U tijeku su
novi dogovori kojima bi se trebao postići zajednički nastup i vlada
nacionalnog jedinstva, no upitno je hoće li dati ikakav rezultat.
Postoje duboke podjele jer Hamas postavlja uvjete kao što su
oslobođenje svih njihovih ljudi koje je Fatah zatvorio, te izborni
sustav koji ide na ruku Hamasu. Uskoro se trebaju održati novi izbori,
no ne zna se kako će biti provedeni. Dakle, imamo prekid i u
palestinsko-palestinskim i palestinsko- izraelskim pregovorima.

[Lune]

*EVROPLJANI SE NALAZE PRED KARDINALNIM PITANJEM, KONSTATUJE „ŠPIGL“, MOGU LI OČUVATI SOPSTVENE, SEKULARNE, LAICISTIČKE I KULTUROLOŠKE VREDNOSTI, A DA PRI TOM NE OGRANIČE LIČNE SLOBODE POJEDINACA I GRUPA. U OVOM SLUČAJU – MUSLIMANA
Turci su svojevremeno zaustavljeni pred Bečom. Lako bi, međutim, moglo da se desi da 2050. u Austriji većina mladih ispod petnaest godina budu – muslimanska deca.

[Sponsored content]